Chain Loop / Lančana petlja

Fenomen Lančane petlje (Chain Loop) figurira kao polje aktuelnih dejstava srpskog vajara Đorđa Aralice. Plastički prostor izloženih dela (nastalih tokom protekle četiri godine, zbog čega se mogu razumeti i kao suma umetnikovih tendencija navedenog perioda), pretpostavlja kompozicije jednostavnih oblika. S jedne strane, skulpture kao augmentirane reprezentacije realnih objekata, izvesno su strategija autora u cilju uvećanja teritorije sopstvenih kontemplacija i akcija. Sa druge strane, lancima organizovani obrisi svakodnevnih upotrebnih predmeta očišćeni su od funkcija na koje ukazuju (jer knjiga ne može da bude otvorena i pročitana; u pehare nikada neće biti usuto vino; u peščanom satu nema protoka; lopta neće proći između prečki gola...). Chain Loop je odraz rafinirane (a)logike autorovih namera. Rečju, iako na samim lancima nema odveć agresivnih intervencija, eliminisano je njihovo linijsko prostiranje u korist trodimenzionalne pojavnosti. Postaju pletivo, pri čemu karike operišu kao petlje u modelovanju željene forme. Kroz slojeve lančanih petlji rađaju se figure: Aralica kod posmatrača s namerom izaziva utisak beskonačnosti datih oblika-nizova. Konstruisanje dinamičnih shema – koje sugerišu pokret ili čak pozivaju da budu pokrenute ‒ otkriva potrebu umetnika da premeštanjem pozicija skulptura i menjanjem njihovih prostornih odnosa narativ učini fluidnim, da ga otvori u bilo kom smeru. Transparentnost kompozicija ukrštena je i istovremeno sukobljena sa težinom materijala u kome su realizovane (gvožđe i nerđajući čelik). Čini se da Đorđe Aralica želi da podvuče arbitrarnu prirodu svake prozirnosti, a svedenost ponuđenih formi upravo je u opoziciji sa strukturama prenapregnutim značenjima.

Dr Marija Ćirić, teoretičar umetnosti i medija
(Chain Loop, katalog izložbe, mart 2018.)

 

 

Skulptur-O-rama

Začuđujući i istinski vizuelni i mentalni spektakl, "Skulptur-O- rama" je najnovija izložba skulptura poznatog umetnika Đorđa Aralice. Njegove asocijativne skulpture napravljene od vešto zavarenih lanaca od nerđajućeg čelika podjednako negiraju i gravitaciju i gravitas. I dok se naš utisak o lakoći ovih, u stvarnosti teških metalnih skulptura sudara sa razmišljanjem o preuveličanim predstavama svakodnevnih objekata kao što su šeširi i peščani satovi, Aralica nas uvlači u svoj jedinstveno radostan i angažovan kreativni svet, svet koji je zagonetno lišen svakodnevnog. Šeširi za dame ili gospodu napravljeni od industrijskih lanaca, nasuprot uobičajenih šešira koji se prave od luksuzne tkanine, u stvarnosti otkrivaju više nego što pokrivaju. Ove skulpture šešira su, pak, tajanstveno lišene prisustva ljudskih figura i njima prirođenih ličnih identiteta. Posmatraču samo ostaje da razmišlja o problemima identiteta koje personifikuje šešir kao modni detalj, kao deo uniforme ili prosto kao pokrivač glave kada je suviše hladno ili toplo. Međutim, promena šešira se poslovično vezuje za status u društvu, za autoritet, politiku, diplomatiju ili zajednicu. Aralica je svoje šešire predstavio pod snažnim nazivom "Mind Your Hat" u nameri da dovede u pitanje društvene norme i ponašanja, istovremeno prizivajući i izazivajući stvarne i željene promene u zajednici. Postavljanjem lančanih skulptura u kontekst prelaska i promene Aralica se bavio i u svom narednom ciklusu "VodaVazduhVreme". Od čvrsto povezanih lanaca napravljeni su jednostavni oblici svakodnevnih predmeta koji asociraju na primarne elemente koji daju i definišu život – vodu, vazduh, vreme. Araličine predimenzionirane, monumentalne i čudnovate skulpture šešira, lopti, čaša i peščanih satova prefinjeno i oštroumno ukazuju na mitove o ljudskoj suštini i postojanju. Nedaće svakodnevnog života nestaju u susretu sa Araličinim britkim humorom i iskrenim i strasnim proslavljanjem života. Uistinu, "Skulptur-O- rama" izranja kao jedinstvena i radosna oda skulpturi, umetnosti i ljudskosti.

Jelena Bogdanović, PhD, istoričar umetnosti,
Iowa State University, Ames, IA
(Skulptur-O- rama, katalog izložbe, septembar 2017.)

 

 

Đorđe Aralica: VodaVazduhVreme

Novi lanci Đorđa Aralice! Ovog puta, gradivni elementi sveta – voda, vazduh i vreme, u naslovu spojeni u jedan ideogram, prikladno su upakovani u elementarne forme flaše, čaše, lopte i peščanog sata. Supstanca koji se širi, preliva i teče poprimila je oblik svoje staklene ili kožne opne, čija prozirnost, odnosno rastegljivost, ne skriva njenu nestalnu prirodu. Međutim, umesto očekivanog materijala, umetnik nam nudi zavesu od lanaca, odvojenu od svake praktične namene. Još jednom se prepuštamo Araličinoj, naizgled l’art pour l’art, manipulaciji privlačnim medijumom, obuzeti vizuelnim utiscima: verizmom, detaljem, teksturom, materijalom, kao i neočekivanom transformacijom idealne forme. Peščani satovi kriju i mali audio događaj: umetnikovo vreme–pesak u vidu unutrašnjeg lanca, pretvara sat u zvečku! Odjednom, u našim ušima i čaše, i flaše, i lopte počinju da zvone, bućkaju i šište otkrivajući tako svoj pravi sadržaj. Da li je ovo jedna od Araličinih duhovitosti koja slavi lakoću življenja, eskapizam i bezbrižnost, ili je ipak poziv da se prepozna zavesa koja nas deli od onoga što svetu daje smisao, a kuca, diše, ključa i curi nezavisno od nas?

Marina Mihaljević, istoričar umetnosti
(VodaVazduhVreme, katalog izložbe, avgust 2016.)

 

 

Đorđe Aralica: MIND YOUR HAT!

Odeća je vekovima bila prepoznatljivo obeležje društvenog statusa. Pored socijalne hijerarhije, pojedini komadi odeće, kao što su šeširi i kape, izražavali su i različite aspekte ličnog identiteta. U isto vreme, šešir koji pokriva glavu, kao da skriva i misli koje se u njoj roje. Utoliko, promena šešira možda krije, a možda i otkriva, promenu pogleda na svet. Štaviše, menjanje šešira i kapa, kao simbola autoriteta i moći, ukazuje na željenu promenu socijalnog identiteta. Kreirajući skulpture u obliku šešira i kapa upravo od lanaca, simbola sputanosti, Đorđe Aralica kao da dovodi u pitanje mogućnost takve promene. Pored toga, transparentnost ovako načinjenih predmeta obesmišljava osnovnu namenu šešira i kapa da skrivaju i pokrivaju. Lanac kao materijal za šešire postaje zagonetka. On je razigran, ali i ozbiljan. On, kao i šešir, konotira i činjenično i mistifikovano. Njegova privlačna dvosmislenost navodi posmatrača da razmišlja o izloženom predmetu i njegovom mogućem značenju. Araličini predimenzionirani šeširi i kape stvaraju raspoloženje detinje razdraganosti, upkos očiglednoj zahtevnosti medija. Svakog posmatrača koji bi želeo da izrazi svoj lični stav izborom šešira ili kape obradovaće bogata ponuda Araličine radionice pod sloganom MIND YOUR HAT!

Dr Ljubomir Milanović, istoričar umetnosti
Vizantološki institut, SANU, Beograd
(Mind Your Hat, katalog izložbe, jun 2015.)

 

 

HANDMADE

Svojom obimnom izlagačkom aktivnošću tokom proteklih nekoliko godina, Đorđe Aralica se predstavio kao autor prepoznatljivog umetničkog izraza. Ocenjene od savremene kritike kao umetnost "treće prakse", Araličine skulpture plene kombinacijom minimalističke skulptoralne forme i (možda prisutnog) asocijativnog sadržaja. U skladu sa ovakvim pristupom, njegov se rad odlikuje još jednim kvalitetom, koji kao da je sasvim zanemaren u savremenoj umetničkoj produkciji: geometrizirane u formi, monohromne i svedene u pojavi, skulpture Đorđa Aralice bez izuzetka poseduju naglašenu prefinjenost zanatske obrade. Svojevrsni hand-made pečat za Aralicu nije samo lična preokupacija – on je u suštinskoj vezi sa njegovim opredeljenjem za pomenutu umetnost "treće prakse". Aralica pristupa realizaciji svojih skulptura sa idejom da se sofisticiranost izrade tiče samog shvatanja umetnosti. Preciznost izvođenja za njega ima dvostruku programsku ulogu. S jedne strane, ona asocira na proces i trajanje, ukazujući na temporalnu dimenziju umetnosti. U isto vreme, ona pojačava asocijativnu komponentu umetničkog dela i inicira afektivni odgovor posmatrača. U ishodištu, sugerisanom monumentalizacijom svakodnevnih predmeta Aralica se bori protiv efemernosti unapred ponudjenih, ready-made iskustava i tranzitorne prirode naše civilizacije.

Marina Mihaljević
(Handmade, katalog izložbe, mart 2015.)

 

 

Točkovi, koferi ... i poneka knjiga

Najnovija samostalna izložba Đorđa Aralice, Wheels and Suitcases, predstavlja neke od njegovih najzapaženijih radova. Aralica je vajar koji neočekivano i duhovito monumentalizuje svakodnevne predmete. Araličina lična mobilnost, kao čoveka s Balkana koji je radio i izlagao u Evropi, Sjedinjenim Državama i na Bliskom Istoku, u bliskoj je vezi s njegovim pokretnim skulpturama: mnoge od njih nastajale su dok je i sam, praktično, bio u pokretu. Vrativši se u Srbiju posle više od deset godina, Aralica donosi sa sobom gradove sveta, takoreći vukući ih za ručke, a sa njima i svoju percepciju njihove urbanosti: zgradu zvanu Pegla (Flatiron Building) iz Njujorka, Trijumfalnu kapiju iz Pariza, Le Korbizjeov Ozareni grad. Njegove pokretne skulpture, kao svedočanstva o putovanjima kroz gradske pejzaže prevedena u skulptoralne blokove na točkovima, simboli su današnje sveopšte mobilnosti. Araličin putopis je duboko arhitektoničan i, istovremeno, nikad ne miruje. Njegova metalna kutija u obliku violine neočekivano oživljava sentimentalnu muziku svetskih restorana. Njegove metalne knjige s jednostavnim držačima od konopca spremne su za pokret kada god i kuda god da pođemo, ili su širom otvorene, kad nismo u pokretu, i spremne da u njih upišemo svoje lične priče i naglas ih pročitamo. Araličini točkovi i koferi (Wheels and Suitcases) rafinirane su i duhovite reference na složenost i kontradiktornost sveopšteg premeštanja i mobilnosti u vremenu globalizacije.

Jelena Bogdanović, PhD, istoričar umetnosti i arhitekture
Iowa State University, Ames, IO
(Wheels and Suitcases, katalog izložbe, novembar 2013.)

 

 

Đorđe Aralica, Ad libris

Doba elektronskih medija dovelo je knjigu u njenom tradicionalnom obliku na ivicu izumiranja. Štampana knjiga, codex, ubrzano nestaje iz sfere javnog delovanja, gubeći bitku sa svojim digitalnim verzijama. Potencirajući pojavnost ukoričene knjige, ciklus skulptura Đorđa Aralice nazvan Ad libris, pruža nam predah i priliku da postanemo svesniji zbivanja kojih smo savremenici. Nasuprot nematerijalnosti i nepouzdanom postojanju digitalnog, Araličine čvrste skulptoralne forme realizovane u metalu sa vidljivim varovima naglašavaju fizičko prisustvo i trajnost njegovih skulptura–knjiga. Aralica pažljivo kontroliše svaki trag i fizički detalj. Nekonvencionalnim kombinovanjem materijala kao što su metal i konopac, umetnik naglašava delikatnu prirodu tradicionalne knjigovezačke umetnosti. Knjige Araličinog sveta stvaraju sopstveni prostor, čiji su konstitutivni elementi međusobno povezani, izuvijani, privezani lancima, pokretni i taktilni. Njegove skulpture su interaktivne, pozivaju nas na komunikaciju – da ih pomerimo, okrenemo, ostavimo otiske na njima. One istovremeno i odbijaju naše uplitanje ne dozvoljavajući nam da listamo stranice. Lišene konteksta, bez teksta koji bi preneo čitaoca u neka druga vremena i prostore, Araličine knjige postaju nemi svedoci jedne odlazeće ere.

Ljubomir Milanović, PhD, istoričar umetnosti
Vizantološki institut, SANU, Beograd
(Ad Libris, katalog izložbe, jun 2013.)

 

 

Izložba bez naslova
Autor: Đorđe Aralica
Galerija ULUS

Naši umetnici koji "rade" u prostorima vizuelnih medija, pritešnjeni su između dve suprotstavljene alternative: održati se na poziciji strategije kontinuiteta u estetizmu tradicijske geneze, ili se prikloniti imperativu istaknutom u ime "novog duha vremena" i njemu sinonimne "nove umetničke prakse". Posebnoj formaciji prpadaju stvaraoci koji se na svoj način izvlače iz tog tesnaca, poput Đorđa Aralice. To su pojedinci podareni osobitom lucidnošću koji se, u situaciji "ili-ili", postavljaju u srednju poziciju, "prihvatljivu za (sa) obe strane". Posetiocu Araličine izložbe u ULUS-ovoj galeriji može se postaviti pitanje, šta je to što tamo vidi. Da li su ti "koferi", prividno postavljeni nasumice, kao putnički prtljag na nekom aerodromu, klasične skulpture, ili slobodni objekti? Odgovor bi mogao da glasi: ni jedno ni drugo, odnosno i jedno i drugo!... Ako baš hoćete da se odlučite za ovu ili onu mogućnost učinite to slobodno. Bitno je što Aralca time neće dobiti više od onoga što ima, ali ni izgubiti nešto od toga. Kofer u svom prepoznatljivom obliku nije za njega motiv, kao jabuka na stolu za Sezana, već vizuelno transponovana metafora "analogija putovanja" kako kaže Tanja Koneli u katalogu izložbe. Zahvaljujuči spretno izvedenoj redukciji narativnih detalja, Araličini eksponati mogu da se akceptiraju kao stilizovano oblikovani upotrebni predmeti i kao nepredmetne forme čisto plastičkog bivstva. U oba modaliteta, asocijativnom, predmetno intencionalnom, i sterilno asemantičnom, izloženi eksponati funkcionišu estetski jednako efikasno. Možda suđenje o ovde izloženim Araličinim radovima može da bude i šire primenjivo. Neko će reći da višeznačnost umetnićki reprezentovanog dela može da poremeti jasnoću osećaja njegovog identiteta. Ali, isto se može reći i za njegovu jednoznačnu propoziciju. Rečju, umetnik koji se u tom pogledu postavlja u "zlatnu sredinu", ne deklariše se decidirano ni kao "tradicionalista", ni kako lider "postavangarde", ne mora da se smatra kao oportunista i kompromiser, lišen hrabrosti da se postavi na ovu ili onu stranu, već zagovornik danas začudo zanemarene i potisnute "treće prakse" - sintezičnog, integralističkog mišljenja u postavljanju pozicije predmeta umetnosti, analognom sažimanju njegove pojavne forme i unutrašnjeg smisla.

Đorđe Kadijević
(Nin 3115, 9.09.2010.)

 

 

Šta čovek nosi kad krene na put

Izložba skulptura i crteža Đorđa Aralice, beogradskog vajara, iz novog ciklusa "City Luggage" ("Gradski prtljag") otvorena je sinoć u Galeriji ULUS-a, Knez Mihailova 37. Posetioci će do 31. avgusta u njegovim delima otkrivati prepoznatljive konture građevina svetskih metropola i svakodnevne predmete, i upoznavati neobičnu poetiku autora koji je diplomirao u Beogradu na FLU, a stvarao sticajem okolnosti više u inostranstvu. Đorđe Aralica je sa suprugom putovao i živeo u gradovima koji su im, kao paru, omogućavali da proširuju svoja znanja. Tako su neki od njegovih ciklusa nastajali u Teksasu, Istanbulu, Solunu i Jerusalimu. Po povratku u Beograd pre godinu dana nastao je ciklus "City Luggage" koji ovih dana u srcu Knez Mihailove doživljava premijeru. Aralica u razgovoru za "Politiku" o predstojećoj izložbi kaže: – Skulpture u Galeriji ULUS-a su nastale, u ciklusu koji sam nazvao "Gradski prtljag", u poslednjih nekolikom meseci. Reč je o modernim skulpturama napravljenim od varenog metala. Inspirisali su me poznati gradovi, putovanja, objekti koji se nalaze oko nas, koji služe ljudima. Zanimalo me šta je to što ljudi nose sa sobom kad se negde upute. Jedna od izloženih skulptura se zove "Flat Iron" po jednoj zgradi napravljenoj u 19. veku koja se nalazi na Brodveju. Tu je i skulptura inspirisana Trijumfalnom kapijom, pod nazivom "Pariz"... Publika će moći da vidi i osam skulptura i dvanaest crteža koji su podeljeni na osam tabla. Crteži su dopuna i prate smisao vajarske postavke. Naš sagovornik ističe da ljudi mogu različite priče da ispričaju kada budu videli njegove radove. Iako u inostranstvu nije bio na zvaničnoj specijalizaciji, Aralica smatra da svaki boravak u novim sredinama jeste neka vrsta usavršavanja u poslu. – Ova izložba je kruna mog desetogodišnjeg putovanja, a nastala je iz poriva da prikažem prtljag, potrebu ljudi za nošenjem nečega kad putuju, za životom na različitim mestima. U inostranstvu sam živeo i radio zato što sam to želeo, a i moja supruga je studirala na Prinston univerzitetu, doktorirala je pre par meseci, na temu "Carigradska skulptura i njen uticaj na Balkanu". Živeli smo pet godina u Prinstonu, potom u Severnoj Karolini, Teksasu, u Jerusalimu, Istanbulu, u Solunu i Atini. Zajednički smo birali mesta koja su bila značajna za naše struke. Samo ovom izložbom ne mogu da dočaram sve to iskustvo koje smo proživeli putujući, jer je to materijal za ceo život – objašnjava Aralica. O drugim delima koja su nastala daleko od Srbije Aralica kaže: – U Jerusalimu sam vajao u prirodnom materijalu, terakoti, gde sam napravio četrnaest skulptura i izložio ih u Engleskom kulturnom centru. Desetak dela je tada bilo prodato, već na otvaranju. Prošle godine sam održao izložbu u Teksasu, koji je čudan i provocirao me. Sada sam u Beogradu i iz želje da se bavim svojom strukom i da zaboravim na sopstvene, ali i tuđe probleme počeo sam da radim "Gradski prtljag". Inače, učestvovao sam na kolektivnim izložbama u Baltimoru, Prinstonu, Vašingtonu... Ne znam šta će biti dalje i gde ću putovati. Jedno je sigurno: moje je da pravim skulpture. Hteo sam da budem umetnik i da se bavim vajarstvom, treba da istražujem druge materijale, nove teme, i smatram da bi bilo lepo svake godine prirediti izložbu.

Biljana Lijeskić
(Politika, sreda 18.08.2010.)

 

 

Đorđe Aralica: City Luggage

‘Putujuće’ skulpture Đorđa Aralice, kolaži arhetipskih slika – alegorija putovanja, izmeštaju posmatrača u sferu imaginarnih destinacija. Čini se da i one same lebde u međuprostoru, u etru između biti ovde i biti tamo. Đorđe Aralica nas, kao i do sada, iznenađuje bogatstvom svojih asocijacija. Pred našim očima otkrivaju se, istovremeno, i prepoznatljive konture građevina svetskih metropola i – iznenađujuće – obrisi predmeta svakodnevice. Metodom sinhronog zumiranja, paralelnog povećavanja i smanjivanja objekata naizgled neuporedivih dimenzija, Aralica preispituje odnose razmere i udaljenosti. Tako nam ‘putujuće’ skulpture pružaju dvojako iskustvo – da se monumentalno može dodirnuti, i da svakodnevno može izmaći u sferu nedohvatljivog. Poigravanje primarnim karakterom materijala doprinosi ambivalentnosti ovog uvida: naizgled taktilna i prisna materijalnost bori se u domenu nepristupačnog i hladnog. Ovogodišnja postavka skulptura Đorđa Aralice u Galeriji ULUS-a, otvara neizbežna pitanja koja se tiču stalnosti i pripadnosti. Kako se i sami borimo sa sličnim pitanjima, skulpture iz ciklusa City Luggage dopiru do nas kao parabola današnjeg identiteta ‘u pokretu‘.

Tanja Conley, PhD, Historian and Theorist of Architecture
Massachusetts College of Art and Design, Boston, MA
(City Luggage, katalog izložbe, avgust 2010.)